Surfer, ronioc, skipper, aplinist, penjač, inaće injženjer elektrotehnike koji je 10 godina radio na projektima UNDP (United Nations Development Programme) u Hrvatskoj.

1. Nešto o sebi – ko si?

Ime mije Marko Capek, imam 34 godina i već se preko 10 godina bavim zaštitom okoliša. Inaće sam injženjer elektrotehnike i 10 godina sam radio na projektima UNDP (United Nations Development Programme) u Hrvatskoj, bakanskoj regiji, ali i dalje kao primjerice Tajikistan i Kirgiska Republika. Većinom se to odnosilo na projekte s obnovljivim izvorima energije. No, paralelno s time sam i surfer, ronioc, skipper, aplinist, penjač i volim istraživati i boraviti u prirodi. Moji zadnjih 10 godina putovao sam u zemlje Južne Amerike, Centralne Amerike, Sjevera Afrike, Centralne Azije i Jugoistočne Azije, a većinom zbog surfanja i ronjenja. I kad čovjek vidi te promjene koje je uzrokovala plastika, kad dođete u tropski raj i prvo morate micati plastiku da bi napravili FB sliku, kad počinjete nalaziti mrtve delfine i ronite u smeću, te naiđete na vrtloge mikroplstike plastike u Jadranu, onda to čovjeka mijenja i tada sam posvijestio da je ovo jedan od najvećih ekoloških problema planeta i da je stanje doista alarmantno.

2. Zašto te zanima problem plastike?

Zanima me istraživanje sebe i svega okolo. Ocean je toliko veliki i snažni organizam i svijet za sebe. Imao sam tu priliku roniti na Galapagosu s delfinima, tuljanima, kitovima, ražama, mantama, velikim morskim psima i još toga. Kad vidite koliko je to veliko i lijepo, koliko su duboke obiteljske strukture kao primjerice delfina ili kita, kad vam tuljani plivaju kroz ringove zraka koji sam ispuhivao, ili kad se igraju s tobom i pokušavaju ti skinuti peraje, onda primjetiš kako smo svi zapravo jedno, kako se svi volimo igrati, i kako svi osjećamo i volimo. Nakon toga iskustva teško je da bacite smeće u more.

3. Tvoja namjena – poslanstvo – cilj

Razmislite malo, mi smo jedini organizam na svijetu koji svoje smeće pakira u pakiranja koja tako u prirodi traju 1000 godina. Znaći nakon što odemo naše smeće (jedna vreća tjedno) stoje još tako 900 godina negdje ispod zemlje ili u moru. Mi smo jedina vrsta na svijetu koja drugima baca smeće i truje im dom. Mi smo toliko se odvojili i pali van harmonije kao organizmi da ovo mjesto ne možemo zvati domom. Mi ga ne volimo, mi ga polako trujemo. I to smo uradili s Oceanom. A jeste li svjesni da 75% kisika dolazi od onih najmanjih organizama koji žive u moru, a koji trenutno umiru alarmantnom brzinom. Jedna plastična vrećica kad dože u Ocean živi tamo i do 1000 godina i samo ona može naškoditi velikom broju delfina i kitova. Jeste kad vidjeli kako mama kit nosi svoju novorođenu bebu koja je umrla zbog toksina u majčinom mlijeku (i to se sad događa često jako po cijelom svijetu) i nosi je tako godinama jer ne može je pusiti od tuge. I mi dalje bacamo smeće i kemiju u ocean. Moje poslanje je kao i poslanje svakog čovjeka na ovom svijetu, živjet sebe, svoju naturu, osvijestiti se, biti u trenutku, brinuti o svojem domu i brinuti o okolišu koji je isto naš dom, i biti u harmoniji sa svime.

4. Koja plastika JA vs. koja plastika NE?

Ja plastiku ne kupujem. Ne kupujem ništa što na sebi ima plastike, ili plastično pakovanje. Ponekad postoje mjesta i situacije gdje kupim nešto plastike alionda gledam da je to vrsta plastike koja se lakše reciklira kao primjerice br. 2 i 4 (HDPE i LPDE) a primjerice br. 1 (PET) i 6 (PS) nikad ne kupujem. Na kraju mjeseca moja partnerica i ja imamo jednu šaku plastike dok jedna osoba na kraju mjeseca ima 4 velike vreće plastike.

5. Kako živiš ti »bez plastike«?

Za početak posjedujem puno platnenih vrećica i starih plastičnih vrećica koje reusam (ponovno koristim). Znaći ako dođete na plac i trebate kupiti salatu ili sir, dajte prodavaču svoje plastične vrećice da ih koriste. Kad dođem doma ako je plastična vrećica morka ili prljava ja je isperem vodom, ili sapuno i objesim na balkon da se posuši. Plastična vrećica traje 1000 godina, zašto bi je bacio? U dućanu nikad ne uzimam plastične vrečice, pa čak ni papirnate za kruh s plastičnim »prozorom«. Kad važem površe i voće, važem ih bez vrećice i stavim naljepnicu na jedan paradajz ili što već kupujem. Svaki dućan ima produkata koji nemaju plastično pakovanje, pa tako primjerice uvijek mogu od 10 tipova riže naći jedan tip koji je u papiru samo. Proizvodim svoju kozmetiku, sredtsva za pranje suđa i veša, dezodoran, pastu za zube, kreme i slično. Ako niste još spremni na to, ima u našim drogerijama jako dobrih EKO deterđenata i sredstava za pranje koji su biorazgradivi, ekološki i dolaze u 100% recikliranim plastičnim pakovanjima (je plastika, ali barem ne pridonosite stvaranju nove plastike). Imam puno staklenki i što god mogu kupim u rinfuzi. Staklenka od krastavaca je odlična za sve, pa i za lampaš na groblju. Živimo u EU, pitka je voda posvuda, i zašto bi netko kupio plastičnu bocu u kojoj pije i kemikalije iz plastike? Uzmite si staklenku i punite je i nosite sa sobom. Za pranje suđa koristim svoj kokosov sapun i četku drvenu od agave. Primjetili ste da se spužva za pranje polako smanjuje, a to su mali komadići mikroplastike koji odlaze u vodu i u more i postaju problem. Uzevši u obzir da postoje mjesta na svijetu da se više narasla ni jedna nova riba jer male ribice pojedu mirkopalstiku i umru, ovo je poprilično alarmantna stvar. Coffee to go ili take away hranu tražim samo u papiru i bez plastike. Sve moje vrećice za smeće su kompostabilne i imaju ih sve bolje drogerije u Hrvatskoj.

6. Jedan mudri savjet za čitatelje 🙂

Ako ste posvijestili problem plastičnog zagađenja naoružajte se sa strpljenjem i priobajte se unaprijed sjetiti uvijek da kažete da vam ne treba plastična vrečica, ili slamke i slično. Educirajte se, educirajte druge. Nemojte misliti da ako sad cijeli svijet počne reciklirat da će se problem rješiti. Neće se. Nažalost proizvodimo i koristimo previše trenutno da to isto možemo obraditi. Trebamo smanjiti svoj plastični footprint. Nemojte se ljutiti na ljude koji to još nisu shvatili, nego budite spremni kad i njima treba informacija da je podjelite. Svijest ima svoju evoluciju i ide svojim tokom.  Uživajte u Životu.

Hvala, Marko!

Priredila: Natalija Petkovšek

Ostavite komentar