Od prošle smo jeseni uz Nelipot deo-kreme počeli pakirati i špatule, odnosno žličice za lakše nanošenje jer nam se mnogo korisnica i korisnika obratilo s tom molbom. Razvoj špatule počeo je prošlog proljeća, kada smo s dizajnerom počeli razvijati njezin konačni izgled. U stilu Nelipotovih krilca, činilo nam se najprikladnije da špatula nastavi tu priču, pa vas u svakoj vrećici čeka polovica krilca.

Pravi odabir materijala za žličicu

Odabir prikladnoga materijala bio je vrlo zahtjevan zadatak. Znali smo da želimo krenuti u smjeru biorazgradivih materijala, a kartonski materijali nisu bili prikladni zbog mikrobiološke nepostojanosti pri višekratnoj uporabi u vlažnim prostorima i zbog trajnosti takve žličice.

Zatim smo se dosjetili bioplastike. S njom smo, zajedno s ocem, u svojoj garaži eksperimentirali i koju godinu ranije jer je njezin sastav vrlo jednostavan, a sastojke svi imamo kod kuće (ocat, škrob, voda i glicerin), pa smo isprobavali njezinu postojanost i razgradivost koja se pokazala vrlo obećavajućom.

Naravno da je za širu uporabu bilo nužno potražiti pravoga proizvođača i pronaći prikladan materijal od biorazgradivih polimera. Imali smo sreću da smo našli slovensko poduzeće koje je bilo voljno s nama istraživati to područje, te smo počeli suradnju koja je urodila odličnim plodovima. Nelipot špatule odlično su prihvaćene.

Bioplastika, što je sada s tim?

Žličice su izrađene od bioplastike koja nosi certifikat OK COMPOST! Kao što je objasnio dr. Kržan(1): „Bioplastika u sebi spaja plastična svojstva, omogućuje učinkovitu preradu i upotrebljivost proizvoda, a istovremeno je biorazgradiva. Biorazgradnja označava proces degradacije polimernoga materijala pod utjecajem biotičkih (živih) čimbenika. Proces se temelji na tome da organizmi, uglavnom mikroorganizmi (bakterije, gljive, alge), prepoznaju polimer kao izvor organskih elemenata (npr. jednostavnih saharida, aminokiselina itd.) i energije koja im je potrebna za život. Polimer pod utjecajem staničnih ili izvanstaničnih enzima kemijski reagira, pri čemu se dijeli polimerni lanac. Proces se može odvijati pod utjecajem mnogih različitih enzima, a postupno vodi do sve manjih molekula. One ulaze u metaboličke procese koji se odvijaju u unutrašnjosti stanica, te se prilikom odašiljanja energije pretvaraju u vodu, ugljikov dioksid, biomasu i druge osnovne proizvode biološke pretvorbe. Tim je proizvodima razgradnje svojstvena netoksičnost za prirodu, kao i za žive organizme. Umjetni materijal – plastika tim se putem, dakle, pretvara u prirodne sastojke. Proces pretvorbe organske tvari – polimera u anorganske oblike – npr. ugljikov dioksid, naziva se mineralizacijom.

/…/ U procesu razgradnje najprije se odvija fragmentacija tijekom koje se materijal, pod utjecajem živih ili neživih čimbenika, zbog kemijskog raspadanja polimera mehanički raspada (fragmentira), a proizvodi raspadanja u sljedećoj se fazi mineraliziraju pod utjecajem mikroorganizama. Druga je faza nužan korak biorazgradnje jer tu dolazi do metabolizacije djelomično degradiranih polimera (fragmenata) u konačne proizvode. Poznati su i primjeri materijala (oksorazgradivi materijali) koji pod utjecajem topline i UV svjetlosti brzo fragmentiraju, ali je mineralizacija vrlo spora. U tom slučaju relativno inertni mikrodijelovi plastike dulje ostaju prisutni i slabo su osjetljivi na biorazgradnju“, pa su kao takvi glavni problem za prirodu i životinje (tzv. problem mikroplastičnosti).

Važno je razlikovati biorazgradivu i kompostnu plastiku koja je njezina podskupina. Kompostna plastika biološki se razgrađuje pod određenim uvjetima i u relativno kratkom vremenu u okviru procesa kompostiranja. Biorazgradiva plastika ne mora nužno biti razgradiva jer biorazgradnja može trajati dulje nego što je to slučaj s kompostiranjem.

Materijali s certifikatom OK COMPOST! certificirano su biorazgradivi u industrijskim uvjetima. Zajedno s prikupljenim biološkim otpacima obično se obrađuje aerobnim kompostiranjem. Kompostna plastika prilagođena je industrijskom kompostiranju koje se od kućnog kompostiranja razlikuje uporabom više temperature, a time i bržom razgradnjom u kompostnoj hrpi. Ako se biorazgradiva plastika ne prikuplja zajedno s organskim otpadom te se obrađuje s miješanim otpadom, iskoristivost biorazgradivosti je slabija. Prikupljanje s organskim otpadom presudno je za njegovu potpunu učinkovitost koja ne šteti prirodi.

Dakle zašto bioplastika?

Okrećemo se bioplastici jer prirodi želimo ponuditi što manje štetnu ambalažu koja istovremeno odgovara kozmetičkim standardima. U budućnosti planiramo još više istraživanja u tom smjeru.

___

(1) Kržan, Andrej. 2012. Biorazgradljivi polimeri in plastika. Dostupno putem: http://www.plastice.org/fileadmin/files/Biorazgradljivi_polimeri_in_plastika.pdf

Zaključno za komentiranje.